
Algi ne damo da diše / pa se liski loše piše / a ni nama nije bolje / svi smo nešto loše volje ~ poručujemo s prozora naše škole!
U veljači, hladnom mjesecu najkraćeg broja dana, obilježavamo mnoge važne dane, a među njima i Svjetski dan močvara. Već i ptice s grana znaju (pogotovo one!) kako mi Špudovci kroz projekt MAGIČNA MOČVARA već godinama ukazujemo na važnost očuvanja močvare sa svim njenim bogatim životom.
Vransko jezero najveće je jezero Hrvatske i jedno od močvarnih staništa svjetske važnosti. Sretnici smo što živimo u vremenu dok ta drevna mediteranska močvara još obiluje životom, ali nažalost naši potomci neće biti te sreće ako čovjek nastavi sa svojim nepromišljenim djelovanjem.
Iako smo svjesni kako umjetnost sporo mijenja svijet, važno nam je da naša poruka krene i putuje. A ovaj put poruka govori o opasnosti koja prijeti jednoj cijeloj ptičjoj vrsti. LISKA je gotovo pred izumiranjem jer zbog neodgovornog ljudskog ponašanja nestaje vrsta močvarne alge neophodne za opstanak ove ptice. Čovjek je zbog prekomjerne grabeži spreman prekinuti drevne prirodne lance koji drže strukturu našeg svijeta ne razmišljajući pritom da, razbijajući lanac, i nas nepovratno odvaja od prirode i u konačnici – života.
I mada smo skloni zamišljati kako nas se to sad ne tiče jer će se dogoditi u dalekoj budućnosti, moramo biti svjesni kako je ta budućnost već tu, pred vratima! Zato naša poruka visi s prozora!
Zahvaljujemo biologinji Normi Fressel koja nas je potaknula na ovogodišnje djelovanje svojim motivirajućim govorom prilikom našeg zadnjeg posjeta! Umjetnički mehanizam Magične močvare 8 je pokrenut – nastavak slijedi!
~ ~ ~
Autorica idejne skice: Dunja Krpina, 3. C slikarski dizajn
Autorica stihova: Lidia Biočić, prof.
Zastavu oslikali: 3. C, slikarski dizajn
Zastavu postavili i dokumentirali:
Josip Švaljek, prof., montažerke Jasna Mihaljević i Lana Keser, snimateljica Marija Obradović, 4. A grafički dizajn.
Tekst objave: Bojana Vukojević, prof.





Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa obilježava se 2. veljače u svim državama svijeta. Na taj dan 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru donesena je Konvencija o zaštiti vlažnih staništa, koju je do danas potpisalo više od 159 zemalja, među kojima i Hrvatska.
Ramsarska Konvencija je sporazum koji čini okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i razumnom iskorištavanju močvara. Među 116 zemalja koje su potpisale Ramsarsku konvenciju nalazi se i Hrvatska, a na Ramsarskom popisu su i naša močvarna područja poput Crne Mlake, Donji tok Neretve, Kopački rit, Lonjsko i Mokro polje.
Cilj Ramsarske Konvencije je upisati što je moguće veći broj močvara koje zadovoljavaju postavljena mjerila Konvencije.
Prema Ramsarskoj konvencija (Članak 1.1) definicija močvare glasi: “U smislu ove Konvencije močvarna staništa obuhvaćaju područja močvara, cretova, tresetišta ili vode, kako prirodna tako i umjetna, stalna ili povremena, sa stajaćom ili tekućom vodom, slatkom, bočatom ili slanom, uključujući područja morske vode duboke do šest metara za vrijeme oseke.“
Da se uoči vrijednost i važnost močvara dovoljno je samo navesti kako su one staništa velikog broja ptičjih vrsta. Tako, primjerice, na europskim močvarama obitava i gnijezdi se skoro 45 posto svih ptičjih vrsta na tom području. No, na močvarama i drugim vodenim površinama nije prisutna samo bogata ornitofauna. Na tim područjima rastu posebne biljne vrste, praćene i specifičnim životinjskim vrstama, posebno ribama i beskralješnjacima. Močvarna staništa su najugroženiji ekološki sustavi – zbog isušivanja, onečišćenja i prekomjernog iskorištavanja njihovih bogatstava. Naime, u posljednjih 50 godina izgubljeno je 50 posto močvarnih područja u svijetu. Stoga je svrha Konvencije osigurati njihovo očuvanje i razumno iskorištavanje.
Močvare su veoma važne zbog svojih ekoloških svojstava, funkcija i gospodarskih vrijednosti, a ubrajaju se među najugroženije ekosustave zbog isušivanja, onečišćenja i prekomjernog iskorištavanja njihovih resursa. Podsjetimo se stoga 2. veljače močvara te njihove krajobrazne, ekološke i kulturno-povijesne vrijednosti.